Mnogi roditelji sa zebnjom primjećuju kako njihov budući prvašić nikako ne savladava pisanje bez zrcaljenja. Unatoč tome što zna sva slova, piše riječi po dikatu, a iščitava i jednostavnije rečenice, često će svoje ime napisati kao

„Je li to možda ipak znak moguće disleksije?“ najčešće je pitanje.

Disleksiju doista obilježava dezorijentacija lijevo-desno, no postoje i mnoge druge pogreške koje će u čitanju pratiti dijete koje će imati disleksičan razvojni put. Zrcalno pisanje  ili iščitavanje slova obilježje je vizualne percepcije kroz koje će svako dijete  na početku svog opismenjavanja proći u većoj ili manjoj mjeri. Ovo obilježje dijele djeca svih kultura i pisama. Podjednako i mali Japanci  kao i naša djeca u Europi.Tri su tipa tih teškoća;

• nemogućnost razlikovanja slova čija su obilježja zrcalna kao d i b ili p i q

• pisanje riječi zrcalno s desna na lijevo

• zrcaljenje slova koja imaju neko obilježje s desne na lijevu stranu kao u slučaju slova L i K u gornjem primjeru

Ovo vidjeti i doživjeti prvi dan u Novoj 2024.g. je nešto božanstveno.

Lampioni dobrih želja vinuli su se u nebo s Poljane, a sav prihod od prodaje namijenjen je Udruzi 'Izvor ljubavi' za pomoć djeci s teškoćama u učenju Šibensko-kninske županije.

Svi ti ljudi su zaslužili biti na posebnom mjestu uvijek su bili tamo u teškim vremenima zato što su odrasli s nama, dajući nam svoju bezuvjetnu ljubav i pomoć.

Fran Levin Bowman, M.Ed. I Vincent Culotta, dr.sc. Copyright 2010,, Sva prava pridržana

Disleksija pogađa 1 u 10 osoba, od kojih su mnogi ostaju ne dijagnosticirani i primati malo ili ništa pomoći. Za neke pojedince koji nikada nisu bili s dijagnozom, disleksija je skrivena invalidnosti koja može rezultirati nedovoljnom zaposlenosti, teškoća u akademskom okruženju, teškoće na poslu, i manje samopouzdanja. Čak i oni koji su bili dijagnosticirani vjerojatno će se boriti s čitanjem ili pisanjem u nekim aspektima njihova života.

Disleksija je specifični poremećaj čitanja i ne odražava nisku inteligenciju. Postoje mnoge svijetle i kreativne osobe s disleksijom koji nikad ne nauče čitati, pisati, ili provjeru na razini u skladu s njihovim intelektualne sposobnosti.

Početne poteškoće s vještinama riječ čitanja ograničiti rani pristup pisanog teksta. Sekundarne posljedice disleksije mogu uključivati slab akademski vokabular, slabo razumijevanje složenih rečenica i organizaciju teksta. Zreli čitatelji istovremeno moraju dešifrirati tekst, shvatiti značenje neobičnih riječi, a drže mnoge dijelove podataka u memoriju u obliku značenje.

Kako zajedno možemo oblikovati budućnost ??? jer čitanjem mijenjamo živote - čitanje se čitanjem uči !

1. Da li ste slovkali prilikom čitanja?
2. Jeste li imali problema s pisanjem?
3. Da li ste često morali pročitati nešto dva ili tri puta prije nego što to ima smisla?
4. Jeste li se neugodno osjećali čitajući naglas?
5. Da li ste izostaviti ili dodati slova kod čitanja ili pisanja?
6. Da li pronašli da imate pravopisne pogreške u pisanom obliku čak i nakon provjere?
7. Da li vam je bilo teško izgovoriti neobične multi-slog riječi kod čitanja?
8. Koje ste najviše boje upotrebljavali prilikom crtanja?
9. Kad ste bili u školi, jeste li vrlo teško učili strani jezik?
10. Da li se koristili prste kod zbrajanja i oduzimanja?

Jedan hrvatski studio za vizualne komunikacije, OmoLab iz Splita, napravio je fora projekt koji bi trebao pomoći djeci s komunikacijskim poteškoćama, točnije, djeci s disleksijom. Omolab inače razvija komunikacijske alate za one koji imaju poteškoće s komuniciranjem pa su tako došli na ideju da razviju vlastiti font za diskelksičare koji su nazvali OmoType.

Kada djeca s disleksijom prebrode dio teškoća povezanih s čitanjem i počnu čitati brže i točnije uz više razumijevanja, često vidimo da disleksija i dalje ima utjecaj na njihovo učenje jer ono nije ni brzo ni lako. Događa se tako da, nakon relativno uspješne terapije, dijete u petom ili šestom razredu počne čitati puno bolje, ali tek onda počinju teškoće u shvaćanju, organiziranju i pamćenju pojmova u lekcijama iz povijesti, zemljopisa ili prirode. Bez obzira na mnoge sate provedene za knjigom, djeca teško izdvajaju, grupiraju i pamte podatke i činjenice navedene u udžbeničkim tekstovima. Teško pronalaze uporišne točke za pamćenje kronološkog slijeda događanja ili slijeda postupaka pri izvođenju matematskih operacija. Pojmovi koje usvajaju često imaju značenja koja nisu posve adekvatna, nedostaje im širine ili mogućnosti da se premještaju u različite kontekste. Niži pojmovi ponekad zatvaraju mogućnost građenja viših, obuhvatnijih pojmova pa neke riječi bivaju shvaćene suviše doslovno, jednodimenzionalno. To osobito narušava stvaranje dubljeg razumijevanja književnih tekstova i čini neprivlačnim čitanje lektira.

Sve to uzrokuje da djeca s disleksijom, iako stječu sposobnosti čitanja i pisanja koje im omogućuju samostalno učenje, ipak učenjem ne postižu rezultate koji bi odgovarali uloženom trudu i vremenu. Zato je pomoć roditelja, nastavnika i terapeuta tada dragocjena. O tome kakva bi ona trebala biti, još uvijek se malo zna. Nastavnici često zaziru od ideje da bi trebali mijenjati nešto u pristupu djetetu s disleksijom, i smatraju da nemaju dostatno vremena ni stručnosti da se tome posvete. Individualizirani pristup u svladavanju redovnog nastavnog programa, koji bi zapravo bio optimalan za djecu s disleksijom, tek je neodređena formulacija koja, na žalost, nastavnicima u školi nije jasna. Terapeuti i roditelji o tome puno više znaju, ali su često nemoćni da to prenesu učiteljima. Ono što će posvjedočiti mnogi od njih jest da su, provodeći mnogo vremena u pomaganju djeci tijekom učenja, otkrili kako postoje različiti načini poučavanja. Da su u različitim sadržajima i na različitim stupnjevima razvoja djece, prikladni drugačiji postupci.

INFORMIRANJE, EDUKACIJA, RANO OTKRIVANJE DISLEKSIJE TERAPIJA DISLEKSIJE

Zašto je čitanje tako teško?

Ciljevi terapije
Može li se disleksija umanjiti ? (Opis jednog od terapijskih postupaka)

Zašto je disleksija i specifična teškoća u učenju? Kako učenje učiniti lakšim? Kakve vrste terapija disleksije roditelj može očekivati u školi, domu zdravlja, rehabilitacijskoj ustanovi ili privatnoj praksi?

Svaki nastavni predmet, ovisno o učenikovim sposobnostima i trudu, kao i adekvatnom pristupu i poučavanju, može biti lagan ili težak. Matematika je učenicima, zbog svoje specifičnosti, često jedan od težih predmeta. Kada se radi o diskalkuliji, učenicima je potrebna pomoć stručnih osoba s adekvatnim pristupom, pomoć roditelja, učitelja, te odgovarajući didaktički materijali, razne aktivnosti i matematičke igre. U radu s učenicima s diskalkulijom treba puno vremena, razumijevanja i strpljenja. Savjeta za rad je mnogo, a većina ih se može primjeniti u slučaju nekih drugih teškoća u učenju.

• učeniku s diskalkulijom dajemo dovoljno vremena i često ponavljamo osnovne aktivnosti;

• dati prednost usmenom obliku poučavanja i provjeravanja;

• pri obradi novog sadržaja koristimo učenikova iskustva, prikladan konkretan materijal, primjere i pokuse;

• učenje započinjemo od konkretnog, i kada bude vrijeme za to, prema apstraktnom;

•  jasno objašnjavamo svaki korak i postavljamo učeniku što više pitanja, provjeravamo da je li je razumio;

• koristimo istovremeno više različitih podražaja (vizualne, slušne, taktilne);

• često brojimo (konkretne materijale prije prelaska na apstraktne), ali tako da se polazimo od različitih elemenata skupa;

• rabimo didaktički materijal prikladan svakom djetetu

• broj činjenica koje treba zapamtiti svedemo na minimum;

• koristimo tiskani tekst umjesto pisanog, ako je to potrebno (razmak, podebljamo,);

• nastavnu jedinicu podijelimo na više manjih dijelova i damo učeniku manji broj zadataka;

• svako zalaganje, trud i napredak – pohvalimo i nagradimo igrom.

Dijete obično u kasnijoj predškolskoj dobi ili prvom razredu osnovne škole svlada čitanje na materinskom jeziku, a kasnije i na stranim jezicima. Međutim, neka se djeca u tome muče više od drugih. Kod njih su, naime, prisutne, tzv. specifične teškoće učenja. Specifične teškoće učenja mogu se manifestirati u usmenom ili pismenom izražavanju, razumijevanju govora, temeljnim vještinama čitanja, razumijevanju pročitanog, računanju i matematičkom rezoniranju.

Najčešće se pak dijele na disleksiju, diskalkuliju i disgrafiju. U posljednjih nekoliko godina disleksija, kao najčešći oblik specifičnih teškoća učenja, prepoznata je kao problem koji pogađa 10 posto populacije i koji se javlja u svim jezicima svijeta. Riječ je o teškoći u stjecanju točnog i tečnog čitanja koja je neurološkog podrijetla te kao takva ostaje prisutna čitav život.

KAKO POMOĆI ?

Ima li dijete teškoće u povezivanju slova i glasa, zamjenjuje li vizualno slična slova ili zvučno slične foneme ( b-d, p-b, u-n...), ne izgovara li slova na kraju riječi, dodaje slova koja u riječi ne postoje, pogađa riječi na temelju prvog slova, preskače redove ili ih čita ponovno, riječ je o disleksiji.

Kako stvoriti ljubavi prema čitanju !

• Proširivati vokabular, jer djeca imaju priliku naučiti nove riječi
• Poboljšanje pisanja i razumijevanja
• Jačanje kritičkog razmišljanja, jer djeca uče kako rješavati problem
• Učenje strpljenju i discipline, jer čitanje ipak zahtijeva određeno vrijeme
• Povećanje uspjeha u školi, jer djeca koja čitaju, bolja su u školi
• Podizanje samopouzdanja i komunikacijskih vještina
• Poticanje aktivne mašte, jer kroz čitanje, djeca upoznaju različita mjesta, kulture i ljude
• Jačanje veze sa roditeljima, jer čitanje više nije nešto što moraju činiti, nego aktivnost koja ih zbližava

 Savjetujemo;

• Čitajte naglas i često
• Potaknite rano zanimanje za čitanje
• Učinite čitanje zabavnim i ugodnim
• Promovirajte vještine čitanja
  

Radionicama za otkrivanje talenata i sklonosti radimo na jačanju samopouzdanja i samosvijesti, otkrivanju djetetovih jakih i slabih strana, afirmaciji, prepoznavanju područja za koja su nadareni i području za koja im je potrebna dodatna podrška. Kroz interaktivne radionice, djeca imaju priliku bolje upoznati sebe, svoje mogućnosti steći samopouzdanje, samopoštovanje kroz otkrivanje vlastitih potencijala: Tko sam? Što mogu?

Otkrivanje sklonosti i nadarenosti -Što volim? Što želim?

Savladavanje prepreka –Što me zabrinjava? – Čega se bojim? Sve to pomoći će djetetu da se lakše nosi sa izazovima današnjeg življenja, školama u kojima ima sve više vršnjačkog nasilja i sukoba, a djeca s teškoćama u učenju su često i izložena više od prosječne djece.

S našim dugogodišnjim suradnicima i prijateljeljima iz udruge Dyxy Split razmijenili smo iskustva i primjere dobre prakse u radu s volonterima. Stručna suradnica Udruge Dyxy, Sara Pivac održala je na tu temu predavanje o iskustvima u radu s volonterima na Projektu: VOLONTERI: MLADOST-SNAGA-SVJETLOST.

O značaju i ulozi volontera u radu neprofitnih organizacija danas se sve više govori i traže se novi načini poticanja mladih ljudi da se posvete dobrovoljnom radu po udrugama. Bez njihove mladosti, snage, entuzijazma i energije gotovo bi bio nemoguć rad, pogotovo udrugama koje rade s djecom gdje nam je njihova pomoć neprocjenjiva.

Subota, 09.04.2022.polazak autobusom u 10:00 h ispred udruge

Na izletu uz stručnu pomoć vodiča djeca i stručni suradnici imali su priliku upoznati rijeku Krku i njezine pritoke, te biljni i životinjski svijet.
Rijeka Krka izvire u podnožju planine Dinare, 3,5 km sjeveroistočno od Knina, podno 22 metarskog Topoljskog buka ili Krčića, kojeg stvara pritok Krčić. Krčić ljeti presušuje. Rijeka Krka utječe u Jadransko more kraj Šibenika. Ukupna duljina rijeke, s potopljenim dijelom ušća, iznosi 72,5 km, od čega 49 km čini slatkovodni vodotok, a 23,5 km bočati. Pola kilometara nizvodno od Brljana, gdje rijeka radi oštar zaokret, ruši se Manojlovački slap, najviši i, kako mnogi misle, najljepši slap rijeke Krke. Slap se sastoji od niza sedrenih barijera ukupne visine 59,6 m.

Rijeka Krka teče Kninskim i Kosovim poljem, gdje prima prve značajne pritoke. Na izlazu iz polja Krka ulazi u kanjon. Najpoznatija pritoka je Čikola koja utječe između Miljevaca i Skradinskog buka te tvori slikovit sutok s Krkom.
Malo radosti i druženja, uz učenje i upoznavanje našeg prirodnog blaga,zaslužili su ovi vrijedni volonteri i dječica.

Dvije sestrinske udruge ove godine obilježavaju 15 god djelovanja i pomaganja djeci s teškoćama čitanja i pisanja.

Udruga za pomoć djeci s teškoćama u učenju Šibensko – kninske županije IZVOR LJUBAVI Šibenik i UDRUGA DYXY: Županijska udruga za djecu i mlade s teškoćama čitanja, pisanja i učenja, razmjenjuju svoja iskustva i primjere dobre prakse kroz projekte Ministarstva znanosti i obrazovanja: Danas slovo –sutra riječ i BUDI GLAS, a ne tišina.

Pozdravnu riječ održala je predsjednica Udruge Izvor ljubavi, Majda Ivanda ispred Županije sve prisutne pozdravila je Zamjenicu župana Iris Ukić Kotarac a ispred Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Šibenika Paška Rakića.

Na poziv Udruge Izvor ljubavi, predsjednica Udruge Dyxy, Meri Butirić, prof. i Marija Butirić, mag. psych. stručna suradnica, održale su predavanja za roditelje, predstavnike lokalne vlasti i zainteresiranu javnost te radionicu za djecu u prostorima Udruge Izvor ljubavi Sibenik.

Meri Butirić, prof govorila je o svim aktivnostima koje Udruga Dyxy pruža djeci s teškoćama učenja: dijagnostika specifičnih teškoća, logopedske radionice, pomoć u učenju iz svih predmeta, savjetovanje za roditelje i nastavnike, kreativne radionice, senzorna terapija i neurofeedback terapija. Udruga održava edukativna predavanja po osnovnim školama za nastavnike i djecu. Dala je i neke korisne savjete roditeljima ukazujući na prava koja imaju djeca s teškoćama u trenutku ulaska u školski sustav.

Marija Butirić, mag. psych vodila je radionicu za djecu: Živimo mir. Na radionici s djecom se radilo na njihovom emocionalnom rasterećenju kroz kreativni, likovni rad.

S obzirom na aktualnu situaciju u svijetu,održala je i predavanje za roditelje i zainteresiranu javnost pod nazivom: Kako s djecom pričati o nasilju/ratu. Predavanje je bilo usmjereno na izloženost djece medijima koji izvještavaju o ratnim strahotama te konkretne savjete roditeljima na koji način, ovisno o uzrastu djeteta, razgovarati o tome što se događa u svijetu.

Kako primjereno njegovati, oplemenjivati i čuvati ukrasno i ljekovito bilje?

To su istražili i dokazali mnogi stručnjaci, ljubitelji prirode, posebno ljekovitog i ukrasnog bilja , dakako cvijeća. U prirodi uz lijep pogled i osvježenje,možemo uživati u mirisu samoniklog ljekovitog, ukrasnog i začinskog bilja. Nisu svi svjesni tog našeg prirodnog blaga koje raste svugdje po Dalmaciji, ali je najzdravije po padinama planina poput Kozjaka, Mosora, Biokova... Tako se od gradskih kala do planinskih litica mogu vidjeti grančice i listovi čuvarkuće, buhača (popularne dalmatinske krizanteme),kamilice, komorača, ružmarina, metvice, kadulje, vrijeska, ive trave, Gospine trave, sljeza, smilja, bršljana, masline, palmi, planike, lovora, čempresa te raznog grmlja zimzelena, brnistre, agruma... Najpoznatija planinska ljekovita biljka je kadulja.

Kako prepoznati otrovne biljke ?

U prirodi postoje biljke vrlo zanimljivih i privlačnih boja i izgleda koje često mogu biti izvor otrovanja, posebno djece. Mrazovac je jedna od najsmrtonosnijih biljaka koje se mogu pronaći na području Hrvatske. Opasan je i divlji peršin koji je otrovan, a crna bunika vas može i ubiti.
Cvijet đurđice izgleda prelijepo, a također je vrlo otrovan, slično kao i većini već dobro poznati oleandar.
Opasnost dolazi za djecu iz vrtića i nižih razreda, koja zbog svoje znatiželje i nepoznavanja otrovnih biljaka mogu jesti njihove bobice,plodove. Stoga još i više je potrebno poznavati otrovne i nejestive plodove prirode s obzirom da oni mogu ugroziti zdravlje i život.

Predavač: Andrea Baus

Svjetska zdravstvena organizacija, 2001. je definirala mentalno zdravlje kao »stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresom, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi zajednici«. Dio je općeg zdravlja i ne odnosi se samo na odsustvo bolesti.

Dobra vijest je da većina djece i mladih svoje djetinjstvo i mladost provodi tako da je to za njih razdoblje bezbrižnosti i radosti. Međutim, ne provode sva djeca taj period djetinjstva na bezbrižan i radostan način. Psihološki čimbenici zapravo nastaju upravo u sredini,dakle, ne nastaju sami po sebi, nego se razvijaju u sredini u kojoj dijete živi, najčešće, tako da zapravo i za ove psihološke čimbenike možemo reći da su vezani za okolinu u kojoj živi dijete.

 prof.psiholog Nevena Petrović

Školska dob nosi izazove za dijete i roditelja. Pritom je uloga roditelja ogromna. Roditelj svoje dijete treba poštivati i podržavati ga, ali i usmjeravati i učiti ga odgovornostima. S obavezama i pritiscima s kojima smo se kao roditelji suočavali to zna biti teško. Često nismo znali kako postupiti. Pomažemo previše ili premalo, uplićemo se i kontroliramo previše ili se uopće ne uplićemo. Djetetove ocjene i obaveze doživljavali smo kao svoje. Česta pitanja kako je nama bilo u školsko doba ??.

Kako zauzeti pravilan i zdrav stav prema postignućima svoga djeteta? Kako svoja očekivanja svesti na razumnu mjeru? Na čemu inzistirati u prvim godinama školovanja? Što učiniti da djetetu pomognemo da odraste u odgovornu i samostalnu mladu osobu?

Odgovore i rješenja pronašli smo u udruzi kroz upornost,ustrajnost i ljubavlju.

opširnije >>